Mužjaci mačke "markiraju" granice svog teritorija tako da usmjere prema natrag snažan mlaz mokraće na bilo kakav vertikalni predmet na svojem teritoriju. Na taj način gađaju zidove, grmove, panjeve, stupove, ograde i sl. Naročito ih privlače mjesta koja su prije njih na isti način obilježili drugi mužjaci.
Poznato je da mokraća mužjaka mačke ima veoma snažan miris, tako snažan da ga osjeća čak i neefikasni ljudski nos. Ljudima je taj miris naročito neugodan i mnogi daju zbog toga kastrirati svoje ljubimce. Drugi mačji mirisi su za ljude gotovo neprimjetni. Tako npr. posebne žlijezde na glavi mačke, koje ona tare o razne objekte da bi tako ostavila svoju "posjetnicu" izlučuju jedan miris koji ima za mačke veliko značenje, ali ga čovjek naprosto ne primjećuje, jer ga ne osjeća.
Neki znanstvenici tvrde da miris mokraće djeluje kao signal prijetnje drugim mužjacima. Čvrstog dokaza za ovu hipotezu nema. U toku bezbrojnih sati terenskih promatranja nije nikad zapaženo ponašanje koje bi potvrdilo ovu hipotezu. Da miris što ga je ostavio neki mužjak doista služi kao prijetnja drugim mužjacima, vjerojatno bi iz zastrašio kad bi ga njuškali. Morali bi ustuknuti u strahu i panici i pobjeći s tog mjesta. Međutim njihova je reakcija potpuno obratna. Umjesto da ih ovakve oznake mokraćom natjeraju da ustuknu, oni se ponašaju kao da ih one privlače i njuškaju ih s velikim zanimanjem.
Ako, dakle ne služe kao prijetnja, kakvo je značenje teritorijalnih mirisnih oznaka? Kakve signale emitiraju? Može se slobodno reći da imaju sličnu funkciju kakvu u našem, ljudskom životu imaju novine. Mi svakog jutra ili svakog dana pročitamo ili barem prelistamo novine da bismo "bili u toku" s onim što se događa u svijetu oko nas. Mačke lutaju po svojim teritorijima, njuškaju mirisne oznake i tako saznaju sve novosti o kretanju, dolascima i odlascima drugih mačaka.
Mogu saznati koliko je vremena prošlo od njihove zadnje posjete tom mjestu (po tome koliko je oslabio njihov mirisni signal) i mogu saznati koji je drugi mačak prošao ovim putem i prije koliko vremena. Svaki takav mirisni signal nosi u sebi i značajne podatke o emocionalnom stanju onog drugog, tko ga je ostavio i o njegovu identitetu. Kad neki mačak odluči da i sam poprska mokraćom tom mjesto, on zapravo postupa kao i čovjek koji napiše pismo za rubriku čitalaca nekih novina, kao čovjek koji objavi pjesmu koju je napisao ili kao netko tko u tuđem stanu ostavi posjetnicu.
Moglo bi se tvrditi da je koncept signaliziranja mirisom nategnut i zapravo izmišljen i da je prskanje mokraćom naprosto oslobađanje tijela od otpadnih tvari, pa nema nikakvo drugo značenje ili svrhu. Ako je mokraćni mjehur mačke pun, ona će mokriti, ako je prazan, ona neće mokriti. Međutim takvo mišljenje opovrgavaju činjenice. Pomna promatranja života i ponašanja mačaka pokazuju da one obavljaju prskanje mokraćom rutinski, bez obzira na stanje mokraćnog mjehura. Ako je mokraćni mjehur "pun do vrha" , svako je prskanje mokraćom snažno i intenzivno. Ako je mokraćni mjehur gotovo prazan, mokraća se "racionira" . Broj prskanja i zona koja se markiraju ostaju isti, bez obzira na to koliko je tekućine mačka prije toga popila. Ako je neki mačak ostao bez kapi mokraće u mjehuru, on ipak obavija kompletni slijed markiranja, obiđe sva mjesta koja treba markirati, okreće stražnjicu prema njima, očigledno se "muči" da istisne koju kapljicu i nastavlja obilazak. Drugim riječima, čin prskanja mokraćom ima zasebnu motivaciju, što je pouzdan i jasan znak njegove važnosti u društvenom životu mačaka.
Premda to golema većina ljudi ne zna, ženke i kastrirane mačke obaju spolova također prskaju mokraćom, jednako kao "pravi" nekastrirani mužjaci. Jedina je razlika u tome da one to čine rjeđe i da je miris njihove mokraće mnogo slabiji, pa ga jedva primjećujemo.