Šuga-promjene na koži psa

Šuga je zapravo naziv kojeg ljudi vrlo često krivo koriste za svaku opsežniju kožnu promjenu, a posebice, ako je prisutan i svrbež. To je zapravo parazitarna bolest koja se relativno rijetko viđa u praksi, odnosno znatno rijeđe, nego što se misli. Dapače, najčešće se zapravo alergiske reakcije interpretiraju kao šuga.

Uzročnik Sarcoptes canis živi stalno na psu "domaćinu" i može tek nekoliko dana samostalno preživjeti u okolini. To je parazit koji je vrlo aktivan, buši tunele u koži i polaže jajašca u ta izdubljena mjesta. Također se cijelokupni razvojni ciklus od jajašca do odraslog šugarca odvija na psu.

Bolest je izrazito prenosiva i to najčešće izravno s psa na psa, a u manjem broju slučajeva posredno preko predmeta na kojima su šugarci. Važno je napomenuti da postoji i mogućnost tzv. tihog prijenosa bolesti, jer postoje i nositelji uzročnika koji klinički ne oboljevaju. Inkubacija tj. vrijeme od invazije parazitima pa do kliničkih simptoma bolesti je u pravilu nekoliko tjedana do dva mjeseca.

Klinički se bolest početno manifestira crvenilom i sitnim mjehurićima, a nastavlja intenzivnim svrbežom, krastama, odlupljivanjem površinskih slojeva kože i ispadanjem dlake na tim mjestima. Te kožne promjene započinju na glavi, prednjim nogama te se postupno šire na cijelo tijelo.

Intenzivni svrbež je zapravo posljedica alergijske reakcije na slinu ili otpadne produkte koje proizvode šugarci u koži. U tom slučaju dovoljno je i samo nekoliko šugaraca da uzrokuju opisane simptome.

Objektivna dijagnoza postavlja se dokazom parazita u strugotinama kože, što često i nije tako jednostavno te stoga negativan nalaz ne isključuje i samu bolest.

Svrbež s mjehurićima na koži ruku i trbuha promjene su koje se mogu naći i kod vlasnika psa. Serološki nalaz potvrditi će dijagnozu.

Terapija je zahvaljujući preparatu Ivermectinu vrlo uspješna, no treba naglasiti da je lijek za pasmine Škotski ovčar, Bobtail i njihove križance smrtonosan. Uz ovu terapiju potrebna je i terapija antibioticima te vitaminom H i cinkom. Za razliku od čovjeka, gdje je izlječenje spontano, kod pasa je potrebno i nekoliko tjedana te je strpljivost i povjerenje u veterinara ono što se očekuje od vlasnika.
Preuzeto sa: dr-lukman.hr

što se tiće šuge ima je tri vrste ovo je samo jedna od njih...
Evo baš sam se susreo s jednom vrstom šuge (Demodex) i upravo sada lječim svog psa. Ova vrsta nije zarazna, jer je to bakterija koja živi na koži životinja i ljudi. Bakterija se aktivira padom imuniteta i napada dlaku životinje tako da je jede. Demodikoza napada pse u razvoju odnosno štence i pse u pubertetu kada im je imunitet još slab. Za razliku od ostalih oblika šuge, demodikozu ne prati svrbež, što ima dijagnostički značaj, a posebno su joj skloni psi određenih pasmina, a posebice dobermani, njemački ovčari i bokseri.
Trenutačno se demodikoza najuspješnije lječi sa otopinom Tactic (Amitaz).
Jedini problem je što ta otopina ima miris po nafti tako da je lječanje jako neugodno kako za ljubimce tako i za vlasnike.

mario2 je napisao/la:

Jedini problem je što ta otopina ima miris po nafti tako da je lječanje jako neugodno kako za ljubimce tako i za vlasnike.

osim ako se i pas i vlasnik vole "drogirati"

Onda liječenje može biti sasvim ugodno

ja sam vidjela šugavog mačića, izgledao je grozno...