Većina ljudi misle da je mačka koja maše repom ljutita, gnjevna, no, to je samo djelomično točno. Mačka koja maše repom je mačka u stanju unutrašnjeg sukoba. Ona istovremeno želi napraviti dvije stvari, ali se ta dva impulsa uzajamno blokiraju. Npr. ako neka mačka cvili da bismo je noću pustili iz kuće i ako, kada se otvore vrata, vidi da vani pada kiša, ona će početi mahati repom. Ako kroz vrata istrči van i nađe se na jakoj kiši, počet će još jače mahati repom. Nakon nekog vremena, obično kratkog, donijet će konačnu odluku, pa će ili utrčati u kuću, gdje je toplo, ugodno i suho, ili će, ne obazirući se na kišu, krenuti u noćnu patrolu. Čim jednom stvori odluku, ovakvu ili onakvu, mačka prestane mahati repom.
U ovakvom slučaju ne može se raspoloženje mačke opisati kao gnjev. Gnjev implicira frustrirani poriv za napad, ali mačka koja se nađe na jakoj kiši nije agresivna. Ne frustrira je njezina agresivnost (koje nema), nego se frustrira poriv za istraživanjem, koji, sa svoje strane, frustrira jaku želju svake mačke da bude na toplom i suhom. Kad su ova dva suprotna poriva jednako snažna, mačka ne može poslušati ni jedan ni drugi. Dok je dvije suprotne sile vuku svaka na svoju stranu, ona stoji na mjestu – i maše repom. Takvu istu reakciju izazvat će bilo koja dva suprotna poriva. Samo onda kad je jedan od njih poriv za napad, a drugi, suprotni, strah – mačka maše repom zato jer je ljuta.
Ako je mahanje repom manifestacija akutnog unutarnjeg konflikta, postavlja se pitanje kako je ono nastalo. Da bi shvatili o čemu se radi promatrajte mačku koja balansira na vrhu nekog jako uskog zida ili na nekoj drugoj uskoj površini ili podlozi. Ako osjeti da se previše nagnula na jednu stranu i da bi mogla pasti, mačka brže-bolje pomakne rep na drugu stranu, kao organ za održavanje ravnoteže. Ako stavite mačku u krilo i naginjete ga čas na jednu čas na drugu stranu, vidjet ćete da se i njen rep pomiče čas na jednu, čas na drugu stranu, kao da njime ritmički maše. Eto tako se rodilo mahanje repom u konfliktnim situacijama. Dok dva suprotna poriva vuku mačku svaki na svoju stranu, njezin rep reagira kao da se ona naginje čas na jednu, čas na drugu stranu.
U toku evolucije ovo mahanje repom čas na jednu, čas na drugu stranu postalo je koristan signal u mačjem govoru tijelom. Njegov se tempo ubrzao da bi postao lakše uočljiv i prepoznatljiv, što svaki pravi signal i treba biti. Danas je ovakvo mahanje repom mnogo brže i ritmičnije od mahanja repom radi održavanja ravnoteže. Zato se već na prvi pogled može ustanoviti da je sukob što se zbiva u mački emocionalan i da tu nema govora o bilo kakvom fizičkom uzroku.