Najkraće rečeno mačićima nije potrebno da ih drugi uče ubijati, ali im koristi svaka pouka koju dobiju od majke. Mačići koji su rasli odvojeno od majke i koje su odgajali učenjaci pokazali su sposobnost ubijanja glodavaca kada bi im bili po prvi puta pokazani. Međutim to ipak nije uspjevalo svim takvim mačićima. Od dvadeset testiranih mačića samo devet su ubili glodavce, a samo su ih tri mačića pojela. Veće uspjehe postigli su mačići uzgojeni u ambijentu u kojem su mogli gledati ubijanje glodavaca, ali nikada i da ih neka mačka jede. Osamnaest od dvadeset mačića, testiranih u ovakvom testu, ubili su glodavce, a od tih osamnaest "ubojica" devet su i pojeli svoj plijen.
Zanimljivo je da su od osamnaest mačića, koji su rasli u društvu s glodavcima, samo tri kasnije postali ubojice glodavaca. Preostalih petnaest nisu naučili ni kasnije ubijati gledajući druge mačke kako ubijaju glodavce. Što to znači? Vjerojatno to da su za njih glodavci postali "članovi obitelji" i da više nisu bili "lovina". Čak ni ono troje "ubojica" nisu napadali glodavce koji su pripadali istoj vrsti i društvu u kojem su te mačke rasle kao mačići. Premda je jasno da mačke posjeduju unutrašnji nagon ubijanja s kojim se rađaju, ovaj se nagon može uništiti neprirodnim odgojem.
I obratno. Mačke koje postaju doista efikasni lovci su one mačke koje su kao mačići bile maksimalno izložene prizorima lova i ubijanja. Najbolji lovci su one koje su kao mačići pratile svoju majku u lovu i vidjele kako se postupa s lovinom. Osim toga, dok su bile još mlađe, mačkama je koristilo i to što im je majka pokazivala i donosila lovinu do gnijezda. Ako mačka-majka ne donosi lovinu mačićima u gnijezdo, u razdoblju između šestog i dvadesetog tjedna njihova života, oni će, kad odrastu, biti manje sposobni lovci.