Ljudi dahću nakon što su u trku uhvatili autobus, ali nijedan čovjek ne dahće tako mnogo i tako jako kao pas. Psi često dahću čak i onda dok su dugo bili potpuno nepomični. Ako psu postane vruće, on isplazi jezik, pusti ga da mu visi iz njuške, a onda odmah započne brzo i snažno dahtanje, koje nam je svima i te kako dobro poznato. Dok to radi pas neprestano ovlažuje jezik da bi tako držao korak s procesom isparivanja sline koji je ključ mehanizma hlađenja njegova tijela. Pregrijani psi piju više vode nego inače u normalnim okolnostima, da bi tako održavali proces snabdijevanja površine jezika tekućinom. Kad ovaj mehanizam kojim slučajem ne bi postojao, mnogi bi psi ljeti uginuli od toplotnog udara.
Zašto je psima potreban upravo mehanizam dahtanja u reguliranju tjelesne topline? Odgovor na ovo pitanje daje nam anatomija njihove kože. Za razliku od nas psi nemaju znojne žlijezde na tijelu nego samo na tabanima. Mi možemo brzo gubiti toplinu jakim znojenjem čitavog tijela, a psi ne mogu.
Zanimljivo je da je svaki od naša tri najprisnija životinjska prijatelja – konj, mačka i pas – razvio drugačiji mehanizam rashlađivanja tijela. Kad joj je vruće mačka se žestoko liže po čitavom tijelu i služi se slinom kao agensom hlađenja. Konji se obilato znoje, jednako kao i mi. Psi dahću.
Izbor dahtanja kao mehanizma za hlađenje tijela svakako je povezan s okolnošću da su daleki preci psa nosili debelo i teško krzno. Vjerojatno je za njih bilo važnije da im zimi ne bude hladno, da čuvaju tjelesnu toplinu, nego da im ne bude vruće u toplim ljetnim mjesecima. Budući da su daleki preci psa imali debelo i teško krzno, koje nije propuštalo toplinu, kožne znojne žlijezde nisu mogle pomagati u regulaciji tjelesne temperature, pa su zato izgubile važnost i najzad zakržljale. Danas, kad mnoge rase imaju tanje krzno, znojenje bi moglo ponovno igrati svoju nekadašnju ulogu, ali zato potrebna re-evolucija (evolucija koja ide natraške) nije popratila spomenute genetičke promjene u kvaliteti krzna. Čak i "gole" rase pasa, kao npr. bezdlaki meksički pas, kojem bi znojenje dobro došlo, imaju upadljivo suhu kožu, čak usred ljeta. Nekada se tvrdilo da tjelesna temperatura to čudnog psa iznosi 40° (mjesto normalne temperature pasa, koja iznosi 2 stupnja manje), ali to najnovijim mjerenjima nije potvrđeno. Zbog toga izgleda da ovi psi imaju po svoj prilici istu temepraturu kao drugi psi, ali je njihovo tijelo na dodir toplije, jer je golo, bez dlake. Navodno su ovu pasminu uzgojili nekadašnji Meksikanci da im služi kao krevetna grijalica u hladnim noćima. Okolnost da se ove životinje ne znoje i da im je normalna temepratura viša od ljudske normalne temperature svakako ih čini kao stvorenima za takvu ulogu.