Zašto psi ponekad ganjaju vlastiti rep ?

Često možemo vidjeti kako se neki pas okreće oko sebe velikom brzinom nastojeći da uhvati vlastiti rep. Ponekad se vrti tako brzo i tako dugo da mu se zavrti u glavi i padne. Čovjeku koji ga promatra to u početku izgleda kao zabavna ludorija i kao neka vrsta igre, ali ga kasnije ipak uznemiri. Odjednom mu to počinje izgledati kao stereotipni oblik abnormalnog ponašanja, a ne kao ritmička igra. Nažalost, takav zaključak nije daleko od istine, jer je uporno i često ganjanje vlasitog repa znak da s psom nešto nije u redu, da živi u neprirodno dosadnim uvjetima, što ga pretvara u neurotika.
Psi su društvene životinje, a ujedno silno radoznali i skloni istraživanju. Ako ih lišimo društva – ljudskog i životinjskog – ili ako ih držimo u nekom skučenom ili dosadnom ambijentu, oni pate. Najgora mentalna kazna kojom se može kazniti psa je da ga zatvorimo samog u kakav skučeni prostor u kojemu se ništa ne događa. Domaćim psima to se rijetko događa, osim ako padnu u ruke nekom naročito okrutnom vlasniku. Međutim u zoološkim vrtovima divlje pse često smještavaju u male, skučene i prazne kaveze i tako ih zapravo osuđuju da do kraja života žive kao u nekoj samici. Promatranje ovih životinja pokazuje da se kod njih često javljaju "tikovi" i stereotipne radnje kao npr. griženje vlastitih šapa, grickanje repa, izvrtanje vrata, užurbano hodanje amo-tamo i drugi obrasci repetitivnog ponašanja. "Tikovi" ponekad postaju tako grubi da takvi psi grizu sami sebe uvijek na istom mjestu i tako stvaraju teške rane. Ovakvo samokažnjavanje doima se destruktivnim, kao posljedica želje za vlastitim uništenjem, ali se ne radi o tome nego o nečem drugom: o aktivnoj samo-stimulaciji u svijetu koji se pretvorio u najsivlju dosadu.
Hvatanje repa je blagi oblik ovakvog tipa ponašanja.
Ovo se ponašanje često primjećuje kod štenadi koju su odvojili od legla. Odnijeto u drugi dom, takvo štene biva iznenada lišeno igre s drugom štenadi i ono mora sebi naći novi oblik stimulacije. Ako se vlasnici s njim ne igraju dovoljno, ono će otkriti da nije lako zapodjenuti igru. Tada mu najbolji drug u igri postaje vlastiti rep. Samo po sebi to nije loše, pod uvjetom da takvo kruženje nije posljedica kompulzivne opsesije. Mnogi osamljeni psići čine to neko vrijeme, a onda prestanu. Samo ako ostane i nakon što pas odraste, ta sklonost predstavlja znak da nešto nije u redu s ambijentom u kojem živi i da mu je potrebno više socijalne interakcije i više "pustolovina". Navika se može izliječiti sasvim jednostavno: tako da se obogate spomenuti aspekti života psa.
Jedini izuzetak od ovog pravila javlja se kad pas pati od neke uporne iritacije u predjelu repa, npr. ako mu nateknu analne žlijezde ili ako ga uporno boli loše podrezan rep. Međutim u takvim situacijama javljaju se specifične reakcije, npr. trljanje stražnjice po podu ili zemlji, ili grickanje repa.