Zašto su neke pseće rase tako malene ?

Bez obzira na njihovo porijeklo, male rase pasa ostaju i dandanas popularne jer služe kao idealni nadomjestak za dijete. Veliki psi su savršeni pratio u dugim šetnjama i dobro igraju ulogu poslušnih, podčinjenih kad im se naređuje: "Stani!", "Sjedni!" ili "Donesi!", ali takvim psima nedostaju djetinje karakteristike. Da bi u svojim vlasnicima pobudili roditeljske osjećaje, psi moraju emitirati specijalne signale, a upravo je to ono u čemu su manji psi "kod kuće", pravi majstori.
Da bi se shvatila sklonost nekih ljudi prema ovakvim psima treba razmotrili one osobine ljudskih beba koje naročito privlače njihove zaljubljene roditelje. Ljudska beba neusporedivo je lakša od odrasla čovjeka: kad se rodi ima samo oko 4 kg, s pet mjeseci ima 6 kg, a s dvadeset i jednim mjesecom teška je oko 7 kg. Zbog tako male težine i male veličine ljudsko je dijete lako uzimati u ruke, nositi i maziti. Njegovo je tijelo zaobljenje i manje uglato nego tijelo odrasla čovjeka i mekše na dodir. Lice mu je plosnatije, a oči razmjerno veće. Osim toga ima tanak glasić.
Ako sada ljudske bebe usporedimo s malim psima postat će nam jasno da takvi psi zadovoljavaju neke kriterije u pogledu djetinje privlačnosti, a da pripadnici nekih rasa, npr. pekinezeri, zadovoljavaju sve kriterije. Po tjelesnoj težini male pse možemo podijeliti na tri skupine:
1. psi koji su teški kao ljudsko novorođenče: čihuahua (1,8 kg), malteški terijer (2,2 kg), pomeranac (2,7 kg), grifon (4,0 kg),
2. psi koji su teški kao dojenče staro pet mjeseci: pekinezer (6,0 kg), ši-tzu (6,3 kg), pug (7,2 kg),
3. psi koji su teški kao dijete od jedne godine: jazavčar (9,5 kg), corgi (10 kg).
Ovakvi psi su kao stvoreni da ih ljudi s "roditeljskim" osjećajima podižu i nose. Mnoge od tih rasa su zaobljenije i mekše nego veće rase, pa su zato savršeno prikladne za maženje. Gotovo svi imaju spljoštenije njuške nego veći psi, a kod nekih je specijalnim selektivnim uzgajanjem postignuto da gledani iz profila izgledaju kao ljudska novorođenčad. U ovu kategoriju spadaju grifon, pug i pekinezer. Pripadnici nekih rasa imaju velike izbuljene oči koje su tako tipične za oči ljudske novorođenčadi. Zbog toga što su tako maleni svi ovi psi imaju tanje glasove nego pripadnici većih rasa.
Sve u svemu to znači da pripadnici manjih rasa (spomenuli smo samo neke), hoćeš-nećeš, emitiraju svojim vlasnicima snažne infantilne, djetinjaste signale, što kod vlasnika automatski detonira njihove prijateljske nagone, pa zato oni još više zavole svoje ljubimce. Ovo se nipošto ne smije shvatiti kao kritika takva odnosa. Neki autoriteti se mršte na iskazivanje takve velike ljubavi prema pripadnicima jedne druge vrste. Oni smatraju da roditeljska briga mora biti usmjerena isključivo dobrobiti ljudske mladunčadi i da se ne smije "trošiti" drugdje. Međutim, zanimljivo je da ljudi koji zastupaju takva gledišta obično nisu baš uzorni roditelji. Ljudi koji pokazuju veliku ljubav prema malim psima obično su ljudi koji su tako dobri roditelji vlastitoj djeci da posjeduju višak roditeljske ljubavi, koju žele izraziti na ovaj ili onaj način, i nakon što djeca odu od njih; ili su to ljudi koji zbog ovog ili onog razloga nemaju vlastitu djecu. U svim ovakvim slučajevima odnos između čovjeka i malog psa nosi u sebi obostrano vrijedan potencijal.
Neke manje rase nastale su tako da su bile ugojene kao psi koji su ljudima pravili društvo, no neke su rase dobile svoje smanjene dimenzije zbog drugih i drukčijih razloga. Terijeri, npr. kako nam to daje na znanje i sam njihov naziv (latinski: terra što znači zemlja) bili su u početku uzgojeni da hvataju štetočine pod zemljom. Za to su bila potrebna mala tijela. Međutim, nakon što su bili uzgojeni za ovu korisnu svrhu, terijeri su postali izložbeni psi i uskoro su došli u priliku da svoju smanjenu veličinu koriste u manje naporne svrhe.