Zašto psi neke strance ne trpe više nego druge ?

Psi su gotovo uvijek sumnjičavi prema strancima koji uđu u vrt ili kuću njihovih vlasnika, i dočekaju ih bučnim lavežom. Neki posjetioci znaju kako treba umiriti takvog psa, dok drugi naprosto ne znaju što da urade, pa im se može lako dogoditi da ih pas ugrize.
Po čemu se ove dvije grupe razlikuju jedna od druge?
Odgovor na ovo pitanje treba uglavnom tražiti u stilu tjelesnih pokreta posjetilaca. Neki se ljudi kreću ležerno i nekako "mekano". Drugi se kreću kao da su ukočeni i napeti. Ti ljudi imaju urođenu sklonost da vrše brze i nagle kretnje, ili se ponašaju kao da oklijevaju. Takvi su ljudi u većoj opasnosti da će ih pas napasti, jer to su kretnje koje se vide kod neprijateljskih ili nervoznih susreta samih pasa.
A ako se takva osoba i neovisno o tome boji pasa nastaje još gora situacija, jer takva osoba počinje vršiti grčevite kretnje povlačenja, što je signal za psa da ih automatski slijedi i možda čak odmah napadne. Ako se čovjek povlači pred psom koji na njega laje, a pogotovo ako to povlačenje vrši brzim kretnjama, pas će se odjednom osjetiti superiornim i zatim u skladu s tim reagirati.
Nasuprot tome one osobe koje znaju "izlaziti na kraj" s psima obično na pozdrav reagiraju pozdravom, približavaju se psu umjesto da se od njega povlače, i nude mu kakav nježni kontakt rukama. To može začas, doslovno u trenutku, pretvoriti psa koji bjesomučno laje u psa koji umiljato maše repom. Nakon što se takva ceremonija pozdravljanja obavi, pas se lijepo opusti i prestane upadati u prostor uljeza. Međutim, ovo vrijedi samo kad se radi o psima koji laju ili skaču uvis mašući repom. Međutim ako je pas koji vas dočeka na vratima ukočen, ukrućen, ako reži ili kezi zube, ili ako u vas netremice bulji, jedino što vam u takvoj situaciji preostaje je da gotovo nepomično stojite na mjestu, ništa ne poduzimate – ne idete ni naprijed ni natrag – i nadate se da će vlasnik psa doći da vas izbavi iz te neugodne situacije. Kod psa koji se tako ponaša razina agresivnosti je tako visoka da je opasno dati bilo kakav signal, te je potpuna nepomičnost najbolji način da se smanji vizualno djelovanje na psa. Ako ste sami sa psom i ako vas doista zabrinjava njegovo raspoloženje, najbolje ćete postupiti ako počnete "cviljeti" oponašajući cviljenje kakvog šteneta, jer će to automatski pobuditi zaštitničke roditeljske osjećaje u mozgu branioca kuće. Mi vam ne možemo jamčiti da će to upaliti jer pripadate "tuđem čoporu", pa i zato pas u vas ne može imati povjerenja. Na svu sreću ovakvi oblici neprijateljskog pozdravljanja su rijetki, osim kad se radi o psu koji je dresiran da napada uljeze. Većina pasa samo laje i skače kad dođe kakav posjetilac i s njima lako izlaze na kraj svi ljudi koji nisu mrzitelji pasa.