Zašto uplašeni pas uvlači rep među stražnje noge ?

Svatko zna značenje ove poze, ali se ipak postavlja pitanje zašto je ona evoluirala u "govoru tijelom" pasa? Zašto je spušten rep znak straha, osjećaja nesigurnosti, podređenosti i niskog statusa , dok je uzdignuti rep znak dominacije i visokog statusa?
Odgovor nije u samom repu nego ga treba tražiti u onom što se nalazi ispod njega. Spustivši rep i uvukavši ga među noge preplašeni pas zapravo zaustavlja širenje mirisnih signala iz predjela anusa, čmara. Kad se sretnu dva psa s visokim statusom svaki ponosno digne rep da bi tako otkrio zonu anusa i omogućio pristup do nje drugom psu. Budući da analne žlijezde izlučuju osobne mirise po kojima se psi identificiraju, uvlačenje repa među noge je zapravo pseći ekvivalent ponašanja nesigurnosti ljudi koji skrivaju lice rukama.
Za psa-ljubimca, koji živi u nekoj ljudskoj obitelji, ove poze nemaju veliku važnost, ali kad god dođe do socijalnog okupljanja pasa i zbog toga postaje važan relativni odnos ranga i statusa pojedinca, uvlačenje repa među noge predstavlja životno važan signal, koji štiti slabije pripadnike grupe od jačih. Ovo ima veoma veliku važnost i u životu vukova u divljini. Promatranjem se može lako utvrditi da podređeni vuk, koji se približava nekom dominantnom vuku, uvuče rep među noge dok prolazi pokraj njega (pokraj "najglavnijeg vuka") i zatim ga opet digne kad se malo od njega udaljio.
U pogledu signala koji se daju repom postoji zanimljiva i pomalo zbunjujuća razlika između pasa i njihovih divljih predaka. Na repu svakog vuka (ali ne i na repu psa) postoji jedna specijalna žlijezda, udaljena otprilike 7 cm od korijena repa. Okružena crnom tvrdom dlakom, ova je mala kožna žlijezda sazdana od skupine modificiranih lojnih žlijezda koje izlučuju jedan lojni sekret. Jednako kao analne žlijezde ona je namijenjena isključivo signaliziranju pomoću mirisa, a značajna je njezina lociranost na vanjskoj, gornjoj strani repa. Budući da je upravo tako locirana ona zapravo služi kao neka vrsta lažne analne zone. Ako se neki vuk približi nekom drugom vuku da bi onjušio njegovu stražnjicu, njegov će nos naići na jednu vrstu mirisne žlijezde kad je rep podignut (naići će na analnu žlijezdu), a na drugu vrstu žlijezde ako je rep spušten ili uvučen među noge. To znači da je mirisno signaliziranje vukova složenije nego mirisno signaliziranje pasa.
Zašto su se psi "odrekli" ove žlijezde na repu nije jasno. Sve druge promjene što su se na njima dogodile u toku onih deset tisuća godina dok su evoluirali iz vukova u pse bijaše posljedica svjesnog izbora čovjeka koji ih je uzgajao, selekcije koja je dovela do stvaranja današnjih nekoliko stotina međusobno različitih rasa. Međutim o funkciji repne žlijezde vukova počelo se raspravljati tek u posljednje vrijeme, pa zato ne dolazi u obzir pomisao da bi se o tome vodilo računa u ranijim selekcijskim trendovima. Međutim sasvim je sigurno da je ova žlijezda kod pasa eliminirana veoma rano na što ukazuje podatak da je potpuno nestala kod svih rasa. To je jedina razlika između vukova i pasa, nastanak koje ostaje danas potpuno tajna.
Treba na kraju spomenuti još nešto u vezi s dizanjem ili spuštanjem repa vukova i pasa. Premda je primarna funkcija svih radnji modificiranje mirisnih signala, važna je i sekundarna, vizualna poruka. Naime svaka životinja koja iz daljine promatra susret drugih dviju životinja može već na prvi pogled razabrati koja je od tih dviju životinja "dominantna", a koja je podređena. Kako to ona razabire? Po njihovim siluetama. Zašto je to važno? Zato da prva životinja odmah, jednim jedinim pogledom, ustanovi da li je došlo do neke promjene u statusnim odnosima unutar skupine i da li do tada podređena i slabija životinja upućuje izazov jačoj i dominantnoj.