Afričke sive papige
Ove popularne papige potiču iz središnjeg dijela Afrike. Kada se govori o žakou, obično se misli na vrstu Psittacus erithacus erithacus ili kongo afričku sivu papigu. Sive su boje perja, svijetlog na području vrata i trbuha, tamnog na krilima, a karakterističan je crveni rep. Teški su od 400-650 grama. Druga vrsta je timneh afrička siva papiga - Psittacus erithacus timneh, nešto manja i lakša, sive boje perja, ali rep je tamno kestenjaste boje, a i gornji dio kljuna može biti kestenjast ili čak i svjetliji. Obje vrste žive 50-70 godina. Članak iz pera Jasminke, vlasnice žakoa po imenu Yoda.
Jedina razlika među njima jest taj vanjski izgled i to je potrebno zapamtiti jer se često čuju komentari da je timneh manje vrijedan u usporedbi te dvije papige.
Najčešće usporedbe kongo afričke papige su «što je kadilak među automobilima, to je žako među papigama» ili «spoj pameti i ljepote». Neki ljudi ih ne smatraju interesantnima jer nisu šareni kao najveći broj papiga, ali to misle samo dok ne upoznaju njihov šarm i karakter.
Mlade ptice imaju crne oči koje oko 6. mjeseca starosti počinju poprimati svjetliju boju. Do navršene prve godine života oči su svijetlo sive. Oko 1,5 do 2 godine starosti oči postaju boje svijetle slame, te konačno oko 3-4 godine postaju svijetlo žute. Sazrijevaju oko 4-5 godine starosti.
Poznati su kao najbolji govornici među papigama, kako po broju riječi tako i po njihovom razumijevanju, upotrebi i komunikaciji. Nakon prvih naučenih riječi sposobni su sami smišljati njihovu primjenu u novim situacijama ili kad žele nešto priopćiti ukućanima. U dodiru sa strancima su povučeni, uglavnom stoje sa strane i samo promatraju. Jako su vezani za ukućane i kada steknete njihovo povjerenje njihovo srce je vaše zauvijek. Ali isto tako su i velika zlopamtila, tako da treba paziti da nitko ne bude grub s njima, jer onaj tko im se jednom zamjeri vrlo teško može opet steći njihovo povjerenje i ljubav, i vrlo često takvi nesretnici završe s bolnim ugrizima njihova snažna kljuna ako im se previše približe.
Iako su poznati kao govornici ima primjeraka koji ne govore, oponašaju zvukove aparata, drugih životinja, fućkaju, ali ne govore pa razlog uzimanja žakoa nikad ne bi smio biti govor. Uostalom, nikad razlog uzimanja papige ne bi trebao biti to što može naučiti govoriti.
Na mnogim mjestima piše da su skloni čupanju perja, da su čangrizavi, da rado grizu – ali to vrijedi samo za ptice kojima se nedovoljno bavite i koje nisu naučene nekim osnovnim pravilima. Žako nije ptica za svaku kuću, oni traže jako puno vremena, stimulacije kroz igru, rješavanje problema («pametne igračke» kao za malu djecu) i druženje sa ljudima. Mogu razviti mentalni kapacitet petogodišnjeg djeteta, ali emocionalnu inteligenciju samo dvogodišnjaka – tako da treba dobro razmisliti da li ćete imati vremena za njih kroz slijedećih 50 godina, jer oni su takvi cijeli život.
Spadaju u ugrožene vrste, jer im prirodna staništa nestaju i nemilosrdno ih love u prirodi, što je uvelike smanjio broj jedinki u divljini. Nakon što budu ulovljeni, šverca ih se u zemlje diljem svijeta, pri ćemu i preko 50% jedinki ne preživi transport ili ugine neposredno nakon njega. Stoga je jedna od bitnih stvari prilikom nabavke provjera porijekla ptice, te se preporuča kupovati mlade ptice od uzgajivača iz domaćeg uzgoja, kako ne bismo uskoro ostali bez još jedne vrijedne vrste u prirodi.