Ako ne na milu onda na silu...

Dogodilo se ovaj mjesec u mom selu...

Veselili smo se novoj generaciji svojih kokica, bili su zdravi i slatki,bilo ih je tridesetak od dvije,tri kokoši, pa smo kupili još desetak. Odrasli su u malo veće piliće, samo kupovni su ostali mali mali...
Odjenom su počeli nestajat,mislili smo da ih nose štakori (nebi bilo prvi put), pa je moj djed sagradio nova bolja vrata za kokošinjac (mislili smo da je negdje rupa u vratima) ali pilići su i dalje nestajali...
Broj pilića je smanjio za dvadesetak ( čak 50 posto! )
Jednom je moja baka obilazila dvorište gdje su pilići i videla sivu mačku kako drži poveće bijelo pile u ustima.
Pile se borilo da se spasi ali su crklo u njezinim nemilosrdim ustima.
Baka je znala i da su susjedine pure nestajale pa ju je otišla alarmirati,djed je pazio na piliće a ja sam morala pazit na pačiće u našem dvorištu gdje su imale malu nastambu.
Baka ju je pitala susjedu jeli zna gdje mačka živi,a ona odgovori da ima jednu sivu mačku u štaglju sa četiri mačića. Mačka je sebe i njih cijelo vrijeme hranila pilićima!
Poslije nas je posjetila susjeda i rekla nam da su uspijeli ubiti mačku i njezine mlade!
Svima je ponešto mladih nedostajalo a mi sad imamo sam 18 pilića!